Proleæe

1 min lectură

Mediu

Proleæe milo na zemlju slazi,

I sunce zdravi polja, breg,

Studene zime gube se trazi,

I kopni cneg.

Razbivši srdito led, s planinskih visova tavni’

Srebrni potok šumno upravlja svetli skok,

I burno mumla i vri – i pada u cvetne ravni

Blaženi tok.

Kako je èarobno cve! Ko skromna stidljiva neva,

Priroda ljupko svija nevini, bajni kras,

I cveæe rasiplje svud i slavuj pesme joj peva,

I s frulom pastirskom blago stapa se njegov glas.

I vredni ratar oblazi polja,

Priprema seme, oštri plug;

I sve je sreæno – polje i dolja,

I pusti lug.

Sve slavi proleæa dan. I mraèni kite se luzi,

I vetriæ šumori nemo i život pozdravlja mlad –

Podmlaðen zove nas svet, sa pesmom kliknimo, druzi:

Da živi nad!

O, ti o mili anðele moj; pozvana božanskim zvukom,

Pripremi èarobne dvore, kad sunca izumre moæ,

Nad ružièasti naš svet da Ljeljo uzvije rukom,

Spokojni, plavi veo i tihu sanjivu noæ –

I grli, ljubi, i stidljivim krasom

Zavaraj, duši, bledi san,

Dok vesnik zore ne pozdravi glasom

Veseli dan!

Comentarii (0)